Vijesti / Lifestyle

Nayyef Hrebid i Btoo Allami zaljubili su se u jeku iračkog rata, a to je bio početak 12-godišnje borbe za zajednički život, ali ona nije bila uzaludna. Danas žive sretni i slobodni u Seattleu.

Hrebid se 2003. godine prijavio za posao prevoditelja u američkoj vojsci jer drugi posao nije mogao naći. Smjestili su ga u bazu Ramadi, što je, kako kaže, bilo najgore moguće mjesto u to vrijeme. "Išli bismo u patrole, a ljudi bi ginuli od bomba i snajpera. Pitao sam se zašto sam tamo i zašto to uopće radim". No, slučajan susret s iračkim vojnikom Btoom Allamom promijenio je sve: "Jednog sam dana sjedio vani i taj se dečko pojavio iz smjera tuševa. Primijetio sam kako mu je kosa sjajna i crna, smiješio se. Pomislio sam kako je sladak i osjetio kako se nešto lijepo dogodilo na tom strašnom mjestu". Naravno da je Hrebid krio da je gej, jer u Iraku je to za njega moglo značiti i smrt, ali nije isprva shvatio da su simpatije obostrane.

Priliku za službeno upoznavanje mladići su dobili u misiji istjerivanja pobunjenika iz gradske opće bolnice. Nakon patroliranja vraćali bi se u sigurnu kuću i jednog dana ga je Allami pozvao na večeru i druženje s njim i drugim vojnicima, a tri dana kasnije iskoristili su priliku da budu nasamo i Allami je povukao prvi potez rekavši Hrebidu da ga voli. Hrebid ga je poljubio i otišao. "Bila je to nevjerojatna noć. Dva dana poslije nisam mogao jesti", prisjeća se Allami. Veza između njih dvojice nakon toga razvijala se brzo i počeli su provoditi sve više vremena zajedno, a njihovi američki i irački suborci počeli su primjećivati da se nešto događa. Reakcije su bile različite.

FOTOGRAFIJA: PINTEREST.COM

"Rekao sam svom američkom kapetanu za Btooa i pomogao mi je da ostane nekoliko noći sa mnom u američkom kampu. Ali neki drugi vojnici više nisu htjeli razgovarati sa mnom kad su saznali da sam gej. Jedan od kolega prevoditelja iz mog rodnog grada udario me golemim štapom i slomio mi ruku", ispričao je Hrebid. Godine 2007. mladi je par premješten u Diwaniyah na jugu Iraka. Premda su imali sreću biti u istom gradu, još su uvijek morali kriti svoju vezu. Dvije godine kasnije Hrebid je zatražio azil u SAD-u jer bi zbog višegodišnjeg rada za američku vojsku njegov ostanak u Iraku bio preopasan. Mislio je, kaže, kako bi nakon njegovog odlaska Btoou bilo lakše poći za njim. "Znao sam da za nas u Iraku nema budućnosti. Na koncu bismo se morali oženiti i skrivati čitav život. Gledao sam seriju 'Queer As Folk' i shvatio da postoje gej zajednice na drugom kraju svijeta".

Hrebidu je odobren azil i smjestio se u Seattleu, ali njegovi pokušaji ishođenja vize za Allamija bili su bezuspješni. U međuvremenu je Allamijeva obitelj otkrila da je gej i počela raditi pritisak na njega da se oženi. Uz pomoć Hrebodova prijatelja Michaela Faille, svećenika iz Crkve Univerzalnog života u Seattleu, prebjegao je u Bejrut. Čekajući odgovor UNHCR-a, dobio je priliku za razgovor u kanadskoj ambasadi u Libanonu, a uz Faillinu pomoć, u rujnu 2013. odletio je u Vancouver. Sad ga je od njegove ljubavi dijelilo samo 225 kilometara i kanadsko-američka granica.

Par se vjenčao u Kanadi, na Valentinovo 2014. Hrebit je potom zatražio američku vizu za Allamija kao svog supruga. U veljači 2015. obojica su pozvani na razgovor u američki imigracijski ured u Montrealu. Tog dana Btoou je odobren imigrantski status u SAD-u. Mjesec dana kasnije Hrebid i Allami odlučili su upriličiti svečano vjenčanje u SAD-u. Danas žive zajedno u stanu u Seattleu. Hrebid, danas američki državljanin, radi kao voditelj odjela za uređenje doma, a Allami ima zelenu kartu i državljanstvo bi trebao dobiti sljedeće godine. Zaposlen je kao nadzornik zgrade.